| Školski saradnici |
|
|
|
|
PRIRUČNIK ZA ŠKOLSKOG SARADNIKA
OBUKA ZA ŠKOLSKE SARADNIKE PISMO UČENICIMA (SRPSKI - MAĐARSKI)
Odlukom MPRS naša zemlja I ove godine učestvuje u velikom međunarodnom projektu PISA (Programme for International Student Assessment), koji se realizuje u redovnim trogodišnjim ciklusima pod pokroviteljstvom OECD-a. Karakteristike PISA istraživanja su: to je na svetu najveće međunarodno istraživanje u obrazovanju; obuhvata učenike uzrasta od 15 godina; procenjuje pripremljenost učenika za život i meri učeničko postignuće u čitanju, matematici i oblasti prirodnih nauka. Naša država se uključila 2003. godine , pa ponovo 2006. godine, te je ovo treći ciklus u kome učestvuje. Sada učestvuje 68 zemalja ukupno. Realizacija projekta u Republici Srbiji je poverena Institutu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Učestvuje oko 180 škola , tj. oko 6000 petnaestogodišnjaka. Odlukom MPRS naša škola je izabrana u uzorak, a saradnik Instituta za psihologiju za PISA-u je bila Biljana Ercegovčević, psiholog-pedagog, koja je organizovala I sprovela testiranje 29.4.2009., u amfiteatru Visoke vaspitačke škole. U istraživanju je učestvovalo 35 učenika prvog razreda , koje je Institut izabrao metodom slučajnog uzorka. To su : Dragana Alempić, Tomislav Vasić, Katarina Drezgić, Kristina Lacković I Bojana Tadić iz 1/1; Marko Avrić, Mina Alfirović, Marija Jeremić, Miloš Marković, Marko Samardžić i Milica Šobić iz 1/2; Mirjana Gavrilović, Nebojša Jovanović, Jelena M.Marković i Dragana Mitrović iz 1/3; Ana Avramović, Nikola Vuković, Katarina Gvozdenović, Nataša Jurišić, Milovan Prokić i Dragana Starčević iz 1/4; Angelina Erić, Ana Mijajlović, Nikola Radulović i Jovana Tomić iz 1/5 ; Katarina Vitorović, Marko Jakovljević, Aleksandra Jokić, Katarina Pantelić i Mihailo Tomić iz 1/6; Milica Bogdanović, Milena Đorđić, Maja Lazarević, Ana Nikolić i Jovana Filipović iz 1/7. Ispitivanje je trajalo tri sata i trideset minuta, kako je i predviđeno Sprovedeno je bez problema , uz poštovanje svih unapred postavljenih međunarodnih standarda. A šta su o testiranju rekli naši učenici-učesnici?
Malobrojni učesnici su test procenili kao veoma težak, pitanja dosadna ili nerazumljiva, zamorna, a vreme provedeno u rešavanju kao veoma dugo. A neki su zaista bili ambivalentni: "Test mi se ne sviđa! Zanima me šta psiholozi mogu da vide iz ovih testova? Drago mi je što su nas izabrali, ali nije mi jasno šta će iz ovoga da se izvuče, ionako će većina naših đaka loše uraditi. Šteta! U stvari sviđa mi se!" Eto, ovako se razmišlja kada se pomešaju emocije: straha pred nepoznatim, brige za postignuće na testu, ponosa, uzbuđenja...Prava slika onoga kako se osećamo kada treba da se prezentujemo i plasiramo van granica nama bliskog i poznatog! Možda naš obrazovni sistem treba da se pozabavi i razvijanjem samopouzdanja kao bitne karakterne osobine kod naše dece, jer je očigledno da je i to ono što mu manjka. Sve u svemu, utisci su mnogo povoljnijji nego 2006. god., te se opravdano nadamo da će i nivo postignuća naše dece biti mnogo bolji nego tada. U suprotnom... Biljana Ercegovčević, psiholog-pedagog
|