n w    w w w w

baner
You are here:  
large small default
Školski saradnici PDF Štampa El. pošta


PISA 2009: Istraživanje u Medicinskoj školi "Dr Andra Jovanović"

Odlukom MPRS naša zemlja I ove godine učestvuje u velikom međunarodnom projektu PISA (Programme for International Student Assessment), koji se  realizuje  u redovnim trogodišnjim ciklusima pod pokroviteljstvom OECD-a. Karakteristike PISA istraživanja su: to je na svetu najveće međunarodno istraživanje u obrazovanju; obuhvata učenike uzrasta od 15 godina; procenjuje pripremljenost učenika za život i meri učeničko postignuće u čitanju, matematici i oblasti prirodnih nauka. Naša država se uključila 2003. godine , pa ponovo  2006. godine,  te je ovo treći ciklus u kome učestvuje. Sada učestvuje 68 zemalja ukupno.

Realizacija projekta u Republici Srbiji je poverena Institutu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Učestvuje oko 180 škola , tj. oko 6000 petnaestogodišnjaka. Odlukom MPRS naša škola je izabrana u uzorak, a saradnik Instituta za psihologiju za PISA-u  je bila Biljana Ercegovčević, psiholog-pedagog, koja je organizovala I sprovela testiranje 29.4.2009., u amfiteatru Visoke vaspitačke škole. U istraživanju je učestvovalo 35 učenika prvog razreda , koje je Institut izabrao metodom slučajnog uzorka. To su : Dragana Alempić, Tomislav Vasić, Katarina Drezgić, Kristina Lacković I Bojana Tadić iz 1/1; Marko Avrić, Mina Alfirović, Marija Jeremić, Miloš Marković, Marko Samardžić i Milica Šobić iz 1/2; Mirjana Gavrilović, Nebojša Jovanović, Jelena M.Marković i Dragana Mitrović iz 1/3; Ana Avramović, Nikola Vuković, Katarina Gvozdenović, Nataša Jurišić, Milovan Prokić i Dragana Starčević iz 1/4; Angelina Erić, Ana Mijajlović, Nikola Radulović i Jovana Tomić iz 1/5 ; Katarina Vitorović, Marko Jakovljević, Aleksandra Jokić, Katarina Pantelić i Mihailo Tomić iz 1/6;  Milica Bogdanović, Milena Đorđić, Maja Lazarević, Ana Nikolić i Jovana Filipović iz 1/7. Ispitivanje je trajalo tri sata i trideset minuta, kako je i predviđeno Sprovedeno je bez problema , uz poštovanje svih unapred postavljenih međunarodnih standarda.
medicinska-skola-saradnici

A šta su o  testiranju rekli naši učenici-učesnici?

  • "Testiranje je bilo zanimljivo i svidela su mi se neka pitanja, ali je bilo i pitanja na koja ne mogu uopšte da odgovorim".
  • "Brošura je zanimljiva i veoma poučna, jer smo iz nje mogli da zaključimo koliko stvarno znamo i  kako razmišljamo."
  • "Test nije bio težak. Zahtevao je samo malo razmišljanja i malo više pažnje. Pitanja su iz svakodnevnog šivota. Ovo je dobar način da odmerimo svoje znanje."
  • "Testiranje mi se svidelo, nadam se da ču svojim radom doprineti boljem znanju ove škole."
  • "Zanimljiva provera znanja iz svakodnevnog života, koja ne zahteva pripreme, nema treme,  ni uzbuđenja."
  • "Test je bio zanimljiv , a najlakša su pitanja o bakterijama u mleku, pranju zuba, antibioticima, eksperimentalnom varenju, davanju krvi..."
  • "Iako nisam sve uradio , trudio sam se da što bolje uradim za svoju državu i da je što bolje predstavim u svetu. Nije loše iskustvo, ali me posle ovakvih pitanja mnogo boli glava..."
  • "Zanimljivo, ali je moglo da bude i manje pitanja. Još ako stvarno završimo i u novinama-baš smo imali sreće."
  • "Veoma korisno jer pomaže učenicima da iskažu svoje mišljenje i provere svoje znanje kao i do sada postignut uspeh. Hvala Vam!"

Malobrojni učesnici su test procenili kao veoma težak, pitanja dosadna ili nerazumljiva, zamorna, a vreme provedeno u rešavanju kao veoma dugo.

A neki su zaista bili ambivalentni: "Test mi se ne sviđa! Zanima me šta psiholozi mogu da vide iz ovih testova? Drago mi je što su nas izabrali, ali nije mi jasno šta će iz ovoga da se izvuče, ionako će većina naših đaka loše uraditi. Šteta! U stvari sviđa  mi se!" Eto, ovako se razmišlja kada se pomešaju emocije: straha pred nepoznatim, brige za postignuće na testu, ponosa, uzbuđenja...Prava slika onoga kako se osećamo kada treba da se prezentujemo i plasiramo van granica nama bliskog i poznatog! Možda naš obrazovni sistem treba da se pozabavi i razvijanjem samopouzdanja kao bitne karakterne osobine kod naše dece, jer je očigledno da je i to ono što mu manjka.

Sve u svemu, utisci su mnogo povoljnijji nego 2006. god., te se opravdano nadamo da će i nivo postignuća naše dece biti mnogo bolji nego tada. U suprotnom...

Biljana Ercegovčević, psiholog-pedagog
školski  saradnik Instituta za PISA-u